Prije nepunih deset godina stajala je pred vratima “čudnog” natpisa, a danas iza tih vrata dočekuje članice udruženja kojem i sama pripada.
U martu 2011. godine Dušanka Glišić slučajno se našla pred vratima iza kojih je dopirao glasan smijeh. “Udruženje žena sa invaliditetom Impuls”, pisalo je na ulazu. Iznenađena onim što vidi i čuje, Dušanka je pokucala na vrata i prvi put kročila u Udruženje čija će članica postati dan poslije. “Od trenutka mog prvog dolaska ovdje, svaki dan sam u Udruženju. Ovo Udruženje je pružilo mnogim ženama zadovoljstvo i radost“, objašnjava Dušanka koju druge članice od milja zovu Dule. Dušanka je osoba sa invaliditetom i najstarija je članica bijeljinskog udruženja koje okuplja djevojke i žene sa različitim vrstama invaliditeta. Udruženje je osnovano kako bi pomoglo ženama sa invaliditetom da ostvare svoja zakonom zagarantovana prava, ali i istovremeno ukažu na značajnu društvenu ulogu koju imaju. “Naša je filozofija da se svaka žena u Udruženju treba osjećati lijepo, te da joj je ovdje druga kuća gdje može da se bavi rukotvorinama ako želi ili jednostavno dođe na druženje,” pojašnjava Tanja Milinković iz Udruženja “Impuls”. U želji da osnaže žene iz ruralnih sredine i pokažu da osobe sa invaliditetom mogu biti aktivne i ekonomski doprinositi svojim znanjima i vještinama, Udruženje je u saradnji sa Mjesnom zajednicom Ljeskovac realizovalo projekt “Rekli smo mi, pokaži se i ti”. Ekonomsko osnaživanje žena je jedan od prioriteta koji je izglasan na Forumu građana održanom u Ljeskovcu. Iz tih razloga je projekt, kojeg su finansijski podržale Vlade Švicarske i Švedske u okviru “Jačanje uloge mjesnih zajednica u BiH” kojeg provodi UNDP u BiH, imao za cilj edukaciju žena iz ove mjesne zajednice u izradi nakita i tkanju. Iako je Ljeskovac mala mjesna zajednica, mnoge žene se nisu poznavale prije ovog projekta. Udruženje je, pored javnog poziva, odlazilo u Ljeskovac gdje su “od vrata do vrata“ informisali potencijalne učesnice o projektu i prilikama koje im se nude. Na njihov poziv se odazvalo 19 žena, među kojima i Jovanka Filipović. Iako kroz smijeh ističe da nije vična tkanju, Jovanka ne skriva zadovoljstvo znanjem i iskustvom koje je stekla sudjelujući na ovim radionicama. “Danas kada pogledam u torbicu koju sam napravila, ne vjerujem da sam ju ja izradila. Drugačije se osjećam i gledam na svoj rezultat. Šta god da uradiš, ponosiš se sobom,“ kaže Jovanka. Učesnice je u prostorije Udruženja dočekivala Dušanka, koja im je bila glavna mentorica u procesu učenja i izradi različitih proizvoda. Ona pojašnjava da su polaznice obuke bile posvećene radu, te da stečena znanja i vještine danas mogu i same primjenjivati. Rezultati projekta su višestruki, jer je učesnicama, pored obuke, ponudio rijetku priliku za druženje, razmjenu iskustava i znanja, ali i posvećenost sebi i vlastitim potrebama. “Sve probleme ostaviš ispred vrata i ovdje ulaziš kao u drugu kuću. Kada tu dođeš odmah su tvoji problemi rješivi i nisu tako strašni,“ kaže Jovanka dodajući da je svaki susret u Udruženju protekao uz smijeh i dobro druženje.